Neugodna iskustva tijekom dočeka Nove godine na Trgu?
Htjela bih pitati druge žene kako je vama bilo na dočeku jer se osjećam poprilično loše jer se ovo dogodilo i možda za savjete ako ih imate.
Naime, godinama dolazim na doček sama. Mlada sam žena, ali nisam imala nikakvih neugodnosti osim kojeg neprijatnog susreta s pijanim muškarcima koji nisu bili ništa specijalno. Nego, doček 2023. i doček 2024. sam počela doživjeti općenito loša iskustva. Nemam namjeru biti nikakav rasist ovdje jer ono, neki loši ljudi ne predstavljaju nužno većinu svog naroda.. međutim, sva su loša iskustva došla zbog neugodnih susreta sa stranim radnicima koji su imali neko neprimjereno ponašanje. Većinom je bilo 2023. ili da su me slikali bez moje suglasnosti ili da su se fizički naslanjali na mene. Pa sam onda mislila jebiga, naišla sam na krive ljude. Ništa dalje.
Sad 2024., lijepo gledam koncert i uživam iako se počinje opet dogoditi da skupinice ovih ljudi koje imam iza sebe se naslanjaju na mene ili deru se za vrijeme pjesama ili govora - eh, nije baš najbolje, ali nema drame iako mi je dosadno nakon nekoliko minuta. Problem bude sad kad neki lik iz druge grupe koji mene primjećuje počinje me dirati ruke (ja ih pokušavam sakriti), ja vidim gdje mogu pobjeći i da se ne udaljim previše od pozornice jer imam poprilično dobro mjesto, a lik ide za mnom. Nastavlja me dirati, maziti nogu... i još gorih stvari koje neću valjda ni tu napisati jer je neukusno. Cijelo vrijeme ja pomislim da bih htjela doma, ali ima toliko ljudi da je ipak teško pronaći put. Nakon nekog vremena, napokon uspijem se odvojiti od njega. Odvratno mi je to bilo i pokvarilo me cijelo iskustvo. Na putu do busa, neka druga skupina me pratila i buljila u mene i kad sam se udaljila od njih, tako da me i to pomalo uznemirilo zbog tog prijašnjeg iskustva. Ovo je jedan od prvih puta kad sam se razočarala što se nisam osjećala sigurno ovdje u Zagrebu i ljuti me da moram sad razmišljati moram li odustati od dočeka na trgu ili uvijek pronaći nekog tko će doći sa mnom za svaki slučaj.
Jeste li vi (i nadam se da ne!) doživjele tako nešto? Jesam li jednostavno imala loše sreće i zbog toga postala pomalo paranoidna?
Edit: prije nego što pomislite da je ovo laž i huškanje kao što se već dogodilo u komentarima - ja sam strankinja i nemam apsolutno nikakve koristi od huškanja niti želim stranim radnicima apsolutno ništa loše. Edit 2: za ljude koji misle da sam izmislila priču: drago mi je da nitko od vaših je doživio takvo nešto, bilo od stranaca, od Hrvata ili od bilo koga jer se svakome može dogoditi i ne ne nužno od nekog tko nije odavde. Poanta je objave bila tražiti od drugih žena mišljenje jer se ne želim predati paranoji. Stvarno ne znam zašto trošite energiju pisanjem negativnih stvari, ali od srca se nadam da se osjećate bolje nakon što napišete te komentare. Žao mi je ako je netko krivo shvatio objavu ili njenu poantu.